Zima u mojem vrtu ☆ Winter in my garden
zar sad dok zvižduk vjetra svud odzvanja;
dok želja tinja kano vatra sveta,
a duša sretne opet sne da sanja?!
Kad mrsili su vjetri moje kose,
a jecali u suton tužno bori;
tad nebom gledah, kako vjetri nose
plav odar Panu, a daljina gori...
I tad osjetih da sam atom zemlje
i da pripadam samo modrom danu -
a s tužna oka, što ko cvijet dremlje,
smirenja suza u šaku mi kanu...
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta...
Kad dan me peče kano ljuta rana?!...
... I opet vidim: nisam dijete tmine -
već atom modra raspjevala dana.
Što luta, luta svud…*
i da pripadam samo modrom danu -
a s tužna oka, što ko cvijet dremlje,
smirenja suza u šaku mi kanu...
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta...
Kad dan me peče kano ljuta rana?!...
... I opet vidim: nisam dijete tmine -
već atom modra raspjevala dana.
Što luta, luta svud…*
*Ivan Goran Kovačić, "Smirenje"
Svim lakim kuharicama i kuharima, od kuhače želim sretnu i berićetnu Novu godinu punu slasnih jela, virtualno vatrenih druženja i ZDRAVLJA.
0 komentara
Volim i cijenim tvoj komentar. Hvala. ☆ Love and appreciate your comment. Thank you.