Draga suosjećam s tobom, imam iskustvo odlaska divnog četveronožnog bića koje bezuvjetno voli do samog kraja. Budi zahvalna što si imala to iskustvo, mnogi ne dožive tu ljepotu.
Dopusti sad ti s bezuvjetnom ljubavlju da tvoj Erin trčkara i uživa na vječnim livadama.

Joj, draga! Tako mi je žao i suosjećam s tobom. Ostala sam bez teksta i znam da te ne mogu utješiti! Žao mi je:(

Iskreno mi je žao i suosjećam sa tobom. Erin je prekrasan ,a u pismu si rekla sve i puno više od toga koliko je značio. Značiti će i dalje, divno je doživjeti ovakvu ljubav !

suze su mi došle na oči.
jako mi je žao!

Žao mi je zbog tvog gubitka, znam koliko ljubimci znače.

Pismo je toliko dirljivo da sam se rasplakala, iako ne poznajem niti tebe niti sam ikad vidjela Erina.

Ko nije imao i nije voleo domacu zivotinju ne mzoe ni da zamisli d aje tuga za njima ista kao i za najblizima.Saosecam sa tobom,Ja jos uvek u glavi nosim sliku Dzesike naseg nemackog ovcara koga smo morali ostaviti u Beogradu kad smo se selili...Nje nema vise a onaj njen pogled u ocima aad smo odlazili..uh.

Baš boli!Žao mi je što ne mogu reći ništa utešno, osim onog ofucanog:vreme leči sve! Eh, Erin,Erin...

Strašno mi je..toliko sam preemotivna na ovakve stvari i sama imam dva psića oni su mi sve..iskreno suosjećam s tobom:)

ne ljuti se sto nisam procitala ni redak onoga sto si napisala, jer sam po slici i ulomku iz pjesme koju si ostavila neki dan na fb odmah shvatila o cemu se radi. i grozna su mi odlsci ovih malih bica koja su nam u zivotu dala jedino radost. znam da ne postoje rijeci utjehe u ovakvim trenucima. zato eto, samo virtualni zagrljaj.

Jako mi je žao zbog tvoj gubitka, koji osećaš vrlo intenzivno, da se primetiti iz tvojih reči. Neke stvari u životu dešavaju se kako bi nam pomogle da shvatimo svrhu postojanja na ovom svetu i kako se trebamo kroz ovaj život kretati... verujem da je ljubav prema životinjama zajednička većini nas i potpuno te razumem kako si se toliko vezala za slatko, četvoronožno, biće.
Ako ti je za utehu (ili tek da ti odvratim pažnju od misli koje te okupiraju) svarati do mene, tagovala sam te. Znam, možda ti ovo deluje ne bitno u ovom trenutku, ali probaj. Veliki kiss.

Jako mi je žao, i iskreno suosjećam s tobom jer sam i ja (iz)
gubila ljubimce, tako da znam da ništa što bih sad rekla mogla da te utješi... Feel hugged :(

Draga, ne mogu reći znam kako ti je i nadam se da to neću tako skoro usprkos njihovim poodmaklim mačjim godinama saznati. Znam samo da sam polugola istrčala iz zgrade kad mi je muški blenton pao s 5. kata.
Ali suosjećam i mogu osjetiti prazninu koja je nastupila. Kažu da vrijeme liječi. Dok ne postane manje bolno liječi se i ti bezuvjetnom ljubavlju koju ti je ostavio.

Jako mi je žao jer znam kako je izgubiti najboljeg prijatelja na 4 šape i znam kako ja kad dođeš doma i netko te čeka s toliko veselja i ljubavi.Ja nisam nabavila novog psa ali sad mi je žao jer vjerovatno i više i neću a zaista kažu kad otuguješ da nađeš jedno malo štene koje će ti zagrijati srce.

Vratila si me u tugu sa ovim postom. Moj Doni već pet godina jurca nebeskim livadama, a ja se svaki put rasplačem kada ga se sjetim....
Vole se svakim atomom, do srži, jer vraćaju ljubav bezuvjetno i u ogromnim količinama.
Tri godine nisam htjela ni razgovarati o psima, a ne da u moj život ponovo uđe pas. A ušao je, ne jedan već dva i ponovo mi vratiše osmijeh na licu. I radost i veselje i sreću i sve. Moje male antistresne pilulice.
Pusti neka vrijeme ublaži tugu. Neće ona otići, lažu svi koji kažu suprotno. Daj si vremena i ako misliš da imaš snage, uzmi psa ponovo.
I opet ćeš imati pomoćnika u kuhinji.
I opet će neko dotrčati kada ga mamiš poslasticom.
I opet će se neko svađati sa psima u prolazu.
I opet će te mekano krzno grijati u hladnim jesenjim i zimskim danima.
I opet ćeš gladiti nježno klupko i vlažnu njuškicu i opet ćeš ga voljeti do boli, do zadnjeg daha. Jer psi se tako vole!
I rasplaka me! Eto, da znaš!

Nikada ne znam sta bih rekla u ovakvim momentima. Jako mi je zao ... :(