Nebo nad Beogradom ☆ Skies above Belgrade

by - 7.10.11

Skies above Belgrade by Laka kuharica: short and beautiful visit to Belgrade, Serbia.
☆ A very short and very beautiful visit to Belgrade, Serbia. 
"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; (…..) i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude." 
Ivo Andrić


Dogodilo se da sasvim neočekivano poslovno odem u Beograd. Radilo se o dva dana, uključujući i putovanje. U Beogradu nisam bila od kraja 80-ih. Prvi puta sam ga posjetila, kao gimnazijalka, krajem jednog snježnog decembra. Tamo sam dočekala Novu godinu (nema žurki do beogradskih žurki!!!). Vlakom sam stigla na beogradski kolodvor i ta impresija i slika do danas su ostale živo urezane u sjećanje. Kako sam u to vrijeme bila zanesena obožavanim Krležom, imala sam osjećaj da sam se našla na nekom kolodvoru u vrijeme I svjetskog rata, prepunom kaosa, ranjenika što leže po podu (to su ležali i spavali seljaci iz okolnih mjesta), uniformi (ustvari šajkača i vojničkih čakšira) i druge čudne odjeće (moderniziranih narodnih nošnjji). Nevjerojatna slika! Ovaj puta išla sam kolima, a kolodvor sam vidjela samo u prolazu.  Beograd mi se, kako ranije, tako i sada, činio razbarušeno-egzotičnim, prepunim istočnjačkog šarma. Uz poznate vizure, primjetila sam i neke sasvim nove. Vinuli su se stakleni ljepotani, novi hoteli i shopping centri. Mješavina starog i novog, sve razbacano bez nekog vidljivog reda ili plana. Koliko god je to strašno zahtjevno za vozača koji ne poznaje grad, toliko je lijepo za putnika-namjernika.

Uspomene na vreme koje se sigurno ponoviti neće

Skies above Belgrade by Laka kuharica: Fićo, Skupština SFRJ, Vuk
Sve ili većina fotki su one koje je snimio moj sin koji je cijeli dan proveo sasvim turistički i posjetio sve ono što mu je zagolicalo maštu ili na što je naletio sasvim slučajno. Ja sam slikala hranu, cugu i pse!  Ovdje sam odabrala fotke koje će, vjerojatno, nešto značiti svima u ovoj našoj blogosferi. Fotke zgrada, lica i predmeta koji asociraju na našu zajedničku, bolju ili lošiju prošlost. Ponavljam, nisam slikala ja, već moj sin koji se vrlo slabo ili nikako sjeća te prošlosti. Kao griješna žena, stalno nešto skrivamo, niječemo ili zaboravljamo – sadašnjost je jedino što postoji. Slika svega što gledamo slika je Doriana Graya. Pravo sjećanje i stvarne slike raspadaju se u trulim podrumima zaborava. Stoga nije na odmet malo pročeprkati po svemu, barem onom ljepšemu. Koliko sam vidjela, Terazije i Knez Mihailova ostadoše isti, no i tu su se pojavila čudovišta kapitalizma: brand trgovine, prepoznatljive i sasvim iste kao bilo gdje na svijetu. Gužva je, u rano predvečerje babljeg ljeta, bila velika. Plesači, pjevači, balonisti, nepomični živi kipovi i turisti šetali su gore dolje, zastajali, jednostavno uživali. Mi smo odšetali do ulaza u Kalemegdan, natrag, naokolo. Pa do Skadarlije.

Al' se (nekad) dobro jelo

Skies above Belgrade by Laka kuharica: ćevapi, kajmak, Karađorđeva šnicla, Jelen pivo
Vjerujem da je Skadarlija zadnje mjesto na koje zalaze Beograđani, ali za nekoga tko je prvi puta u Beogradu, kao moj sin, jednostavno je obavezna. Moj Tomo oduševio se šopskom salatom i belom vešalicom! Ja sam jela obične ćevape s lepinjom i lukom. Pili smo Jelen pivo. Sve pet. Svirali se meni poznati napjevi Zvonka Bogdana.
Drugi dan sam do ranog predvečerja provela službeno. Zatim, sastanak s rođakinjom i prijateljima, pa odlazak u grad. Nakon „Ruskog cara“ i šetnje, na moju želju, odosmo u restoran „Vuk“. Zašto baš taj restoran? Pa u njemu sam, pri zadnjoj posjeti, pojela dvije večere! Do tada, nešto što nisam mogla ni zamisliti. Ali, tako je sve bilo fino da sam neke dijelove večere jednostavno ponovila! Zato mi je ostao u dobroj uspomeni. Ogromna Karađorđeva šnicla još je jedan „must“ u Beogradu. Zovu je i „Devojački san“, ali kako već odavno nisam djevojka, a niti ne sanjam nemoguće, nisam je naručila ja, već moj sin. Mi žene jele smo vrlo realne i odsanjane stvari: pohane paprike punjene sirom, ćevape, luk i odlične lepinje. Primjetili smo da je sve pecivo savršeno, za razliku od hrvatskoga koje nema koricu, razvlači se kao žvakaća i bolesno je blijedo. Ovdje sve fino hrska. Uglavnom, za Tomu je bilo kao da se nalazi u mesnom raju, sve što je jeo taj dan bilo mu je odlično (ručao je u „Zlatnom burencetu“ ćevape s kajmakom!).

Despoti, carevi, kraljice i štenci

Skies above Belgrade by Laka kuharica: shar-pei puppies, ice coffee, Belgrade old buildings
Primjetila sam da su najopskurniji (a možda i nepostojeći) knez, kralj ili kraljica dobili svoju ulicu, bulevar ili sokak. Prvu večer pješačili smo uzduž i poprijeko despotima, kraljevima i kraljicama tražeći pojedine adrese. Em mrak, em posvemašnje nesnalaženje. Druge večeri sjedosmo „Kod Ruskog cara“. Ovu prekrasnu „ledenu kafu“  pio je Tomo s obzirom da ja ne volim šlag i ostale kerefeke u kavi.  Sjedili smo, s rođakinjom pretresali stare i nove familijarne tračeve, pričali o umjetnosti i Internetu, muškarcima i ženama, tranziciji na srpski i hrvatski način. Odjednom sam spazila nešto prekrasno: 6 malih Shar-pei štenaca zastalo je u blizini. Svaki je na svojoj uzici, a ponosni vlasnik očito ima smisla za vrhunski marketing. Stalno se netko zaustavljao, gledao, dragao mladunce. Oni su, pak, posve nesvjesni gužve i uzdaha koje su izmamljivali, zaigrano njuškali naokolo. Sat vremena kasnije spazili smo ih sasvim malo dalje. Posjetnice su izmjenjivale ruke i sigurna sam da su mališani „planuli“ do kraja tjedna. Originalna i odlična ideja za prodaju štenaca!

Nole na Novom Beogradu

Skies above Belgrade by Laka kuharica: Inhotel, Kiwi i Nole
Odmah pokraj hotela u kojem smo se smjestili, nalazi se jedan od dva beogradska restorana svjetski poznatog Novaka Đokovića. Srbi ga obožavaju i to s pravom. Restoran je, sigurna sam, fancy-shmancy, a kako smo mi ovaj puta bili u potrazi za dobrim pecivom i kavom, otišli smo tamo gdje možemo naći i jedno i drugo. Nakon kupnje raznih peciva, odšetali smo malo dalje i sjeli u Kiwi kafe na kavu prije puta. Po imenu, a vidjevši vlasnike, shvatili smo da je kafe u vlasništvu lokalne cure i globalnog Australca. Uživali smo u jutarnjem suncu i promatrali muvanje tipično za većinu kvartova Novog Beograda. Kupila sam i nekoliko dnevnih novina za tatu – neka čita malo ćirilicu, malo latinicu i vidi što se ovdje (ne)događa.
Ćao i prijatno do neke druge prilike!

Još uvijek gladni?

10 komentara

  1. Još mi niko nije ovako lijepo prenio utiske iz Beograda nakon svih ovih godina. Prekratko je dva dana za doživjeti jedan grad, pa i gradić, ali si vratila neka sjećanja i spojila ugodno i korisno.
    Naravno, izbor jela je klasika. Ja ne bih čevapčiće, probala sam srpsu "pljesku" i meni je to slabije od sarajevskog.
    Čudan li je taj grad bio, metropola sa folklornim štihom. Baš bih ga voljela ponovo vidjeti.

    OdgovoriIzbriši
  2. E baš sam se sada oduševila. Odavno nisam čula toliko lepog o Beogradu. Meni je svaki dan isti, nekako siv i tmuran. Jedino mu se radujem kada se vraćam sa puta, tada mi je nekako lep, šaren i veseo. Valjda ga se poželim

    OdgovoriIzbriši
  3. Veoma zanimljiv i iscrpan post o Beogradu, gradu koji je nama blizak i drag, vidjen očima posetilaca ....Drago mi je da ste za ta 2 dana ipak dosta videli, probali i doživeli :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Volim da čitam o Beogradu od ljudi koji u njega svrate turistički... kao da mi bace novo svetlo na sivilo koje ja vidim u njemu, kada sam stalno tu...

    OdgovoriIzbriši
  5. Hvala ti za ovo.Moj rodni grad..kako mi nedostaje(sad jos vise)

    OdgovoriIzbriši
  6. Da, baš interesantan osvrt, i meni je zanimljivo gledati ga kroz tuđe poglede.

    Usput, kako sport izrazito ne pratim, pa ni ono što ide uz sportiste, sad sam od tebe saznala da Nole ima čak dva restorana, sa sve svojom bistom ispred. Ahm, malo mi je to... No, dobroooo :)

    Drago mi je da ste se osećali prijatno, i dođite nam opet :)

    Pozdrav,
    Maja

    OdgovoriIzbriši
  7. Sve me više i više golica da i ja dam put pod noge i krenem put Beograda.

    OdgovoriIzbriši
  8. jako lijepo, ovakvi su mi postovi jedni od najdražih, sa putovanja. Očito se tamo jako dobro jede, pravi gušti!

    OdgovoriIzbriši
  9. Vec danima se vrzmam po tvom blogu i nikako sa mirom i paznjom da procitam post. Sinoc sam radila do gluvo doba noci i pred kraj dodjem do tebe (j)opet ali ne gram koncentracije nije mi preosta i odem po peti put zaredom a da nisam mogla procitati post do kraja... E, cemu sad ovo moje pisanje? Pa, zbog toga što mi je zapalo za oko da si bila u mom gradu, i to posle mnogo godina... te, red je da ti se zahvalim na utiscima koje si iznela...
    Hvala za to da imamo najbolje žurke. Što jes' jes' - kad' je ludenje i šizenje u pitanju samo mi možemo tako i toliko:)
    Ima Beograd ono "nešto" ali imaju ga i mnogi drugi gradovi, naročito sa "istočnjačkim šmekom":) Mada, sada ću biti i samokritična fali nama dobrog uređenja i više od toga. Kada bi se planski makar nešto odradilo bilo bi lakše i nama i vama, posetiocima:)
    U "Caru" nisam bila godinama, kroz Skadarliju samo štrapaciram a da uopšte nemam naviku da sednem i odmorim, večere u njoj za mene su izuzetak. No, dobro - ja sam lokalac i to mi nije interesantno, kao što si napomenula:)
    Odličan ti je opis priče "Devojačkog sna", em devojački, em san:) Žene realno sagledavaju situaciju:)))
    Drago mi je da si posetila naš grad i dođi nam opet, ali ovog puta javi se, možda poseta bude interesantnija:)
    Zađi malo na Kalenić pijac, dođi do Topčidera, Avalu ne mogu preporučiti jer to je sada "turistička zona", bez imalo uređenja osim što se gleda viiiisoooskoo u ono čudo od tornja... obavezno procunjaj do obala, možeš i Zemun obići, on ima totalno drugačiju energiju od Bgd-a, neku mirnoću i varošku atmosferu:) Ma, svašta-nešto lepo možeš videti ovde. Mnogo toga u turističkim posetama promakne iz ko zna kog razloga.
    Nebo nad Beogradom prekriva i pokriva, prihvata i leči, napija i trezni, pamti i zaboravlja, bilo je tu pre nas, biće tu i posle nas - mi samo trebamo znati kako objasniti ljudima koliko ovaj grad ume da VOLI!
    POZDRAV IZ BEOGRADA <3

    OdgovoriIzbriši
  10. Bas si me odusevila ovim postom, sa zadovoljstvom sam procitala. Drago mi je sto ste se lepo (iako ti radno) proveli i sto ste lepo pojeli :)
    Cuveni "Devojacki san" je bezobrazni naziv za Karadjordjevu zbog asocijacije na khm, khm ...
    E sad, ne mogu da provalim na osnovu tvog komentara da vise nisi devojka, da li to znas ili ne, ali si me svakako sad slatko nasmejala.
    Pozdrav i dodjite nam opet!

    OdgovoriIzbriši

Volim i cijenim tvoj komentar. Hvala. ☆ Love and appreciate your comment. Thank you.