Não há Lisboa sem fado, não há fado sem Lisboa
 |
| There is no Lisbon without fado, no fado without Lisbon Nema Lisabona bez fada, ni fada bez Lisabona |
Prošli tjedan provela sam u divnom Lisabonu. Čudesna je to zemlja, Portugal. Poznat je po dobroj kuhinji, ljubavnim napitcima i melankoličnom fadu.
"Ljubav je oganj što nevidljivo gori,
rana što boli, al se ne osjeća...."
Tako pjeva portugalski pjesnik 16. stoljeća Camões.
U sigurnim lukama još uvijek žive sjene slavnih moreplovaca koji su otkrivali kontinente, donosili novine i staru damu Evropu upoznavali s nepoznatim stvarima, ljudima i običajima. Odlazili su i neminovno se vraćali u Lisbou, divni Lisabon. Zbog slanog vjetra koji tamo često puše, Lisabon podrhtava od strasti kao žena prije očekivanog susreta sa svojim ljubavnikom. Kada fado pjevači, onako meko i nježno zapjevaju o svojoj Lisboi (Lišboa), poželim tamo živjeti i biti dio tog osjećaja.
Fado
Fado je pjesma o strasti, ljubavi, tuzi, gubitku, sudbini, snazi, vremenu, ljepoti ..... Emocija u svakom stihu i zvuku gitare. Samo jako mladi i jako stari ne osjećaju ili ne vole fado.
U kuće fada ne ide se jesti. Ide se pomalo meziti uz gusti i pitki porto ili drugo izvrsno portugalsko vino. U Alfami slušala sam fado i zaljubila se u Lisabon, grad i ljude. Do te večeri, dvojila sam: sviđa li mi se Lisabon ili mi se ne sviđa posebno. Nakon fada, prepune duše i sa teškim, vlažnim zrakom u kosi, osjećala sam se dijelom ovog divnog grada.
Praça Marquês de Pombal, Avenida da Liberdade, Baixa, Praça do Comercio, Tejo
Hotel mi se nalazio na kamenčić od Trga markiza Pombala, a prekrasna Avenija slobode vodila je do samog centra grada. Već prvi dan ostala sam neugodno zaprepaštena: svi pločnici bili su u sitnoj, bijeloj kaldrmi. Kako se Lisabon smjestio na 7 brežuljaka, ulice idu gore-dolje, sve je neravno, vijugavo, uglavnom, pakleno za hodanje u bilo kakvim potpeticama. Drugi dan sam promijenila cipele. Sredinom Avenide da Liberdade prostire se prekrasno, sjenovito šetalište.
Kako se prema centru i rijeci ide nizbrdo, šetnja je laka i brzo se stigne. Druga je priča kada se isti put mora prevaliti uzbrdo.
Glavna ulica, Rua Augusta, podsjeća na naš Stradun. Prepuna je trgovina, kafića, restorana i ljudi. Završava impozantnim trijumfalnim vratima, Arco da Rua Augusta. Najveći problem mi je bilo nepoznavanje jezika, čak i osnova, osim obrigado (hvala). Nikako da se snađem u labirintu ulica, nikako da se orijentiram. U takvim ulicama možeš se vrtjeti do beskonačnosti i stalno promašiti ono što tražiš. Kako god, predivno vrijeme, na mahove baš vruće, izmamilo je Lisbonjane da uživaju ispijajući odličnu kavu (espresso košta 60 – 70 centi), jedući svoje divne doçarie, a naročito meni najdraže Pastéis de nata. Ja sam pak izgarala na vrelom suncu na Praça do Comercio ili Terreiro do Paço koji se veličanstveno prostire sve do rijeke Tejo. Obožavam gradove koji se ne boje svojih rijeka.
Alfama, Belém
Događanje u kojem sam sudjelovala odvijalo se na samom rubu živopisne Alfame. Ovdje svaka fasada priča svoju priču, svaka je drukčija i posebna. Najstariji dio Lisabona opstaje i kao najsiromašniji. Besciljno lutanje labirintom uskih ulica najljepše je, a uvijek je moguće pronaći koju živu ćesmu i osvježiti se. Uostalom, Afama je izvedenica arapskog Al-hamma, riječi koja znači fontana ili kupalište.
Belém je također dio Lisabona, a najpoznatiji je po Pastéis de Belém, iako su njegovi nejestivi dijelovi također izuzetno zanimljivi. Na žalost, kako su stotine turista nagrnule da pojedu ili kupe ove kolače, odustala sam od čekanja u dugom redu. Da li uopće postoji najbolje vrijeme za lagano, osamljeno, pregledavanje svega što bi me zanimalo? Kako u gužvi osjetiti duh vremena, ljepote i povijesti?
Bakalar, porto i mandragora
Neću puno pisati o više nego odličnoj portugalskoj kuhinji koja je u sebi premiješala okuse svojih kolonija. Riba (bakalar) i povrće prevladavaju. Portugalci se hvale da imaju 365 recepata za pripremu bakalara. Za Portugalce se veli da žive od bakalara, a preživljuju od sanja. Slatko, slano i ljuto miješaju se. Pije se dobro vino, porto je odličan.
Miomiris pečenih marona širi se ulicama (2€ mjerica). U Alfami sam zatekla dvojicu ribara kako peku na žaru poveće komade neke bijele ribe. Vrijeme je ručka. Neugledni barovi nude odlična, jeftina jela. Izlozi su puni slastica, riba, rakova i plodova mora.
Nekada, još od dana poznatog moreplovca Ameriga Vespuccija Portugalke su koriste magični korijen mandragore, biljke koja izaziva ljubavno uzbuđenje (ili smrt). U Srednjem vijeku mandragora je bila cijenjena u cijeloj Evropi, a danas je se sjećaju jedino iscjelitelji Magreba i Portugala. Na jela ili napitke s mandragorom nisam naišla, ali nadam se da ću drugi puta biti bolje sreće. Da, da, drugi puta: Lisboa i Portugal imaju magičnu privlačnost i želim opet doći, onako opušteno i bez obaveza.
p.s.
Draga lusitania ljubazno mi je ponudila da se nađemo, što sam imala najbolju volju i ostvariti. Prije puta. Kada još nisam bila sigurna kako će mi izgledati dani u Lisabonu. Na žalost, svaki dan bio je ispunjen, od 10 - najmanje 19 h. Ili iscjepkan. Od susreta ništa. Žao mi je, ali idući put ....... Havala, lusitania.
13 komentara
Prelepo si predstavila Lisabon!
OdgovoriIzbrišiJoj, blago tebi... Vec dugo, dugo mi je zelja da posetim Portugal. Divan, predivan post...
OdgovoriIzbrišiUna preciosa publicación con bellos textos y bellas fotos. Conozco bien a mi vecina Portugal por estar tan cerca de mi, precioso país, gastronomía y gente.
OdgovoriIzbrišiBesos Laka y feliz día.
Uh, Katarina, vratila si me u kisni april i 7 divnih dana u Lisabonu:) Imamo jako slicne utiske, cak mogu da kazem iste. Divno bi bilo vratiti se opet...
OdgovoriIzbrišiHvala za ovo virtualno putovanje
OdgovoriIzbrišiČuvam razglednicu s početka 90-ih od sestre iz Lisabona i od tad je na to do listi. Lusitanija je glavni krivac koji nas mami sve u Lisabon njenim prekrasnim postovima.
OdgovoriIzbrišiLijep putopis....I volim slusati (zapravo gledati) kad neko pjeva fado stil; tako su poeticni i dramaticni!
OdgovoriIzbrišiUživala si i baš mi je drago da si bila u tako lijepoj zemlji,Nisam još stigla do sada ali nadam se da hoću.Uživala u slikicama.
OdgovoriIzbrišiStvarno si ga dočarala onako kako ga se još uvek sećam. U tekstu osećam emociju koju sam i sama doživela u to neverovatnom gradu.
OdgovoriIzbrišiMeni je u posebnom sećanju ostao Barrio Alto, jako mi se svidela atmsfera. I Graca...
A fado...I pre odlaska sam bila veliki ljubitelj al slušati ga u Lisabonu je neverovatan doživljaj.
Hvala ti na ovom divnom postu i podsećanju:)
Un viaje hermoso te felicito un sueño inolvidable ,el fado es muy triste escucharlo pero he escuchado canciones con mucho sentimiento,abrazos y abrazos.
OdgovoriIzbrišiDivne slike i prelep prikaz. Baš sam uživala čitajući.
OdgovoriIzbrišiNema problema, ovako imas razlog da ponovo dodjes, drago mi je da si uzivala!
OdgovoriIzbrišiJako lijepo si nam dočarala ljepotu i duh Lisabona koji nikako da posjetim. Stalno mi je na listi i stalno ga nekako zaobilazim. Nadam se da ću to ubrzo promijeniti, a tada će mi i ovaj tvoj post biti od pomoći.
OdgovoriIzbrišiVolim i cijenim tvoj komentar. Hvala. ☆ Love and appreciate your comment. Thank you.