Brioni, Brijuni: ljepota za odmor duše
 |
| //Brioni island: Adriatic sea paradise for Nature lovers.// U zadnje sam vrijeme malo nemarna u posjećivanju drugih blogova. Za to imam opravdanje: pripremala sam se za konferenciju i radila još puno drugih stvari koje su mi oduzimale i radni i „neradni“ dio dana. Konferencija je prošla, ali ne i obaveze – uvijek se stvore neke nove! No, evo da s vama podijelim ono malo sasvim neobaveznog i razgaljujućeg. |
Ljepota prirode
Posjet ovakvoj ljepoti zaista odmara dušu. Kada slušam o kojekakvim „duhovnim obnovama“ (zaista pretenciozan naziv), uvijek se radi o nekim, navodno, uzvišenim i mističnim ritualima u zagušljivim dvoranama prepunima nezadovoljnih i praznih ljudi (jer zašto ih mora obnavljati netko drugi?). Nikada se ne radi o prirodi i njezinim ritualima. Ima li išta ljepše od skupina srna, srndaća i divokoza na livadi? Ljepše od pjeva ptica i mirisa mediteranskog bilja i cvijeća u sumrak? Ljepše od laganog mreškanja mora koje kotrlja kamenčiće na obali? Mislim da nema. Mislim da snagu, ljepotu i punoću duše crpimo jedino iz prirode. Samo nas ona svodi na pravu mjeru beznačajne, male jedinke u zemaljskom prostranstvu. Zato prirodu uništavaju oni kojima je smisao života zgrtanje materijalnog i poniženje drugih, ne vole da ih išta podsjeti da su, u nekom poretku na koji ne mogu utjecati, ipak samo bespomoćne jedinke. Trude se i izazivaju bijes koji će, jednog dana, pomesti sve pred sobom. Više nećemo moći živjeti na Zemlji. Naravno, do tada će proći možda i hiljadu godina, ali nije dobar osjećaj pripadati vrsti koja uništava sve što ne razumije, što je drukčije i čega se boji.
Ljepota Briona
No, da se vratim na ove rajske otoke. Nije čudo, da je od svih otoka u Jadranu, Tito, taj stari bonvivan koji je volio sve naj (žene, cigare, whiskey, aute, vlast), odabrao Brione za svoju ljetnu rezidenciju. Naša obala ima lijepih mjesta, divnih otoka, ali Brioni su posebni. Sve je na njima: šume, more, livade, plaže; divlje, slobodne životinje; povijesni biljezi od najranijih vremena. Putem do Mediternaskog vrta prolazi se pokraj livada prepunih srna i mladunčadi koje, čim nanjuše i opaze čovjeka, bježe daleko, daleko ........... Svakako posjetite.
Hoteli
Svih ovih godina spavala sam u hotelu Istra koji je povezan sa starim hotelom Neptun. Ove godine sam uspjela dobiti sobu s pogledom na more. Ranijih godina bio je pogled na park. I jedno i drugo jednako je prekrasno. Na balkonu je lijepa garnitura za sjedenje. Nadala sam se da ću barem jedno jutro u miru popiti prvu kavu upravo tu. Nisam bila te sreće jer sam nekako stalno bila u žurbi. Eh!
Dakle, dok je Istra sva modernizirana, Neptun je još uvijek zaostao u nekim drugim vremenima, škripav je, sa starinskim namještajem, s nerazmjerno velikim ili malim sobama. Poznajem ih puno kojima upravo to odgovara, retro stil, tako ga zovu. Kako sam osoba koja živi na rubu sadašnjosti prema budućnosti, retro nije nešto za čime bih čeznula, barem ne što se hotelskog smještaja tiče. No, s hranom je drukčije.
Hrana
Na žalost, ovdje hrana nije nešto: svaki dan isto, uz sasvim male varijacije. Piletina, svinjetina, riba. Salate. Povrće. Rižoto s dagnjama. Dagnje s ječmenom kašom. Mlado, dinstano zelje s krumpirom (umjesto blitve i krumpira). Štrudle sa sirom ili jabukama. Moussevi u čašicama. Voće.
Sada, kada sve ovako pobrojim, i ne čini se tako loše, zar ne? Pa ipak, u Istri bez dobre istarske hrane, e to je zabrinjavajuće. Ćevapčići, pljeskavice i ražnjići nisu istarski. Nije ni pita krumpiruša (iako vrlo fina). Nisu ni juhe iz vrećice, peciva iz celofana, ukiseljena cikla u svibnju. Svježeg kruha ili peciva jednostavno nema, kao da otok nije svega 15 minuta od kopna i kao da je teško ispeči domaći kruh. A što je s finom talijanskom spizom? Brioni su nekada bili pod vlašću Venecije, zašto se to ne bi vidjelo i u kuhinji? Ne znam, možda, s obzirom da još nije počela sezona, kuhari spavaju zimski san. Možda je tokom sezone sve bolje, raznovrsnije i onako po istarsko – venecijanski? Nadam se. Večera u restoranu Viking, kod Limskog kanala, jednako je razočarala. Blitva s prekuhanim krumpirom, malo previše sladak tiramisu, gnjecavi rižoto s dagnjama i lignjama (izvađenima iz leda, najvjerojatnije). Cijene paprene.
Rovinj
U Rovinju nisam bila od sredine 80-ih, a i tada službeno. Ova posjeta bila je vrlo, vrlo kratka, taman dovoljna za laganu šetnju kroz živopisne uličice sve do crkve sv. Eufemije, Crkva je kičasto lijepa iznutra, prepuna vitraža, slika i kipova. Za spomen, jer znam da bi voljela, upalih jednu dušicu za dragu prijateljicu koja je otišla prije par godina. Trenutak uzdaha.
Koki i ostali lijepi stanovnici fazanerije
Koki, poznati kakadu, još uvijek boravi, s ostalim pticama, u fazaneriji. Hladno je, a tek kasnije će, kada zatopli, u svoj kavez blizu glavnog pristaništa i hotela. Koki je zvijezda Briona. Najprije se nije htio pojaviti, već je iz svojih odaja povremeno viknuo (odazivao se na moje uporno zvanje i zviždanje): „Koki“. Konačno sam mu dojadila, a kako se skupilo još nekoliko ljudi, zaključio je da ipak ima dovoljno publike za nastup na otvorenom. Posve nam se približio i ponavljao svoje ime, ali govorio i „Kako si ti?“, smijao se baš kao čovjek, „Ha, ha, ha, hahahaha!“. Kada sam mu rekla „Tito“, ponovio je bez imalo krzmanja riječ svojeg dragog, prvog vlasnika.
Do njega je u kavezu prekrasna ara, prava pozerka, manekenka koja se obožava slikati. Nešto dalje, paunovi koji imaju tri velika ograđena prostora po kojima plaho šeću, ali na žalost, divne repove drže skupljene.
Uvjeti komentiranja/ Comments Policy
10 komentara
Bas lep putopisni iyvesta. Pozelim da odem na Brione. Odavde ljudi tamo idu uglavnom povodom Serbedzijinih predstava, nisam znala za njegove lepote. A Rovinj je bez premca!
OdgovoriIzbrišiUživala sam čitajući putopis koji bez ulepšavanja otkriva jedan deo Istre :) Nisam nikada bila u njoj a slušala sam puno pohvala .
OdgovoriIzbrišiE,da...zadnji puta sam na Brionima bila davne '85 godine. Cesto smo isli u ispomoc kuhinjama jer smo kao ugostitelji time sticali radno iskustvo...nisam u kontaktu s mojim skolskim poznanicima ali sam ubjedenja da neki od njih rade u tim hotelima jer su bili rodom iz Fazane.svakako je lijepo vidjeti sta se radi i '13 god. !!
OdgovoriIzbrišiPrekrasno; nadam se da cu jednoga dana dospjeti tamo!
OdgovoriIzbrišinisam nikada bila a rado bih skoknula do brijuna....prekrasne sličice i tvoj post.... da mi je, da mi je,...doći i do brijuna!
OdgovoriIzbrišiBrijuni su prekrasni, baš za odmor duše, prošlo je već par godina od kada sam ih zadnji put posjetila, ali kada god pomislim na Brijune osjetim onu prekrasnu prirodu i mirise i mir koji je tamo prisutan. Sa opisom i doživljajem hotela se slažem, a baš sam se nekako nadala da su nešto i promjenili, ali očito nisu. Rovinj mi je posebno dragi gradić, baš ima svoj šarm, crkvu svakako treba vidjeti. Super si putovanje imala i uz radni dio dosta toga stigla vidjeti i doživjeti, hvala ti što si i sa nama podjelila !
OdgovoriIzbrišiNisam nikada bila na Brijunima a baš lijepo izgledaju, moram ispraviti tu pogrešku.
OdgovoriIzbrišiVolim da citam postove sa putovanja, narocito kad su zacinjeni sa mrvicom gastro detalja.:) Nisam nikada posetila Brione, secam se da su nekada bile organizovane djacke ekskurzije, ali ne znam zasto nam nikada nije zapala ta tura, bilo bi bas lepo jednom otici.:))
OdgovoriIzbrišiKrasan post, slažem se sa svakom riječi!
OdgovoriIzbrišiProbudila si mi neke davne uspomene. Prije puno godina tamo smo hranili srne, a za uspomenu ponijeli nekoliko paunovih pera.
Brioni su predivno mjesto i treba ih posjetiti, ako se ne može ostati duže, otići bar na jednodnevno turističko razgledavanje.
volim Brijune.
OdgovoriIzbrišiDrugi put se javi ja sam jaaaaako blizu!
Volim i cijenim tvoj komentar. Hvala. ☆ Love and appreciate your comment. Thank you.